Poglavlje koje sadrži Dio o Etici (Sīlakkhandhavagga) je poglavlje sa 13 govora. Svaki od njih sadrži dugi odlomak o Postupnom Treningu u etici, meditaciji i mudrosti. Poglavlje je nazvano po prvom od ovih dijelova.

Druge dvije poznate verzije Dīrghāgame (na kineskom i sanskrtu) također sadrže slično poglavlje. Unatoč monaškoj prirodi središnjeg učenja, većina ovih govora predstavljena je u dijalogu s laikima, s naglaskom na odnos između Budinih učenja i drugih suvremenih pokreta.