Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio među Kuruima, u gradu Kammāsadamma, trgovačkom centru naroda Kuru. Tada Blaženi ovako reče monasima: “Monasi”, i oni mu odgovoriše: “Da, poštovani gospodine”.

A Blaženi ovako nastavi: “Jedini put, monasi, da se pročisti biće, prevlada žalost i patnja, razori bol i žalost, da se dostigne ispravni put, da se dostigne nibbāna, jesu četiri temelja sabranosti pažnje. Koja su to četiri temelja?

Ovde (u ovom učenju) monah boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu, revnostan, jasnog shvatanja i sabran, nadvladavši želju i žalost zbog sveta; boravi praktikujući kontemplaciju osećaja u osećaju, revnostan, jasno shvatajući i sabran, nadvladavši želju i žalost zbog sveta; boravi praktikujući kontemplaciju uma u umu, revnostan, jasnog shvatanja i sabran, nadvladavši želju i žalost zbog sveta; boravi praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma, revnostan, jasnog shvatanja i sabran, nadvladavši želju i žalost zbog sveta.

Kontemplacija tela

A kako to, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju tela u telu?

Tako što, otišavši u šumu, u podnožje nekog drveta ili na neko osamljeno mesto, seda nogu prekrštenih, tela uspravnog i budnog uma. Sabran, on udiše i, sabran, on izdiše.

Udišući dugi dah, on zna ‘Ja sada udišem dugi dah’; izdišući dugi dah, on zna ‘Ja sada izdišem dugi dah’; udišući kratak dah, on zna ‘Ja sada udišem kratak dah’; izdišući kratak dah, on zna ‘ Ja sada izdišem kratak dah’. ‘Svestan čitavog tela (disanja), udisaću’, tako on vežba. ‘Svestan čitavog tela (disanja), izdisaću’, tako on vežba. ‘Smirujući telesnu funkciju (disanja), udisaću’, tako on vežba; ‘Smirujući telesnu funkciju (disanja), izdisaću’, tako on vežba.Kao što vešti drvodelja ili njegov pomoćnik praveći dugi okret zna ‘Sad pravim dugi okret’, ili praveći kratki okret zna ‘Sad pravim kratki okret’, isto tako i monah udišući dugi dah zna ‘Sad udišem dugi dah’; izdišući dugi dah zna ‘Sad izdišem dugi dah’; udišući kratak dah zna ‘Sad udišem kratak dah’; izdišući kratak dah zna ‘Sad izdišem kratak dah’. ‘Svestan čitavog tela (disanja), udisaću’; ‘Svestan čitavog tela (disanja), izdisaću’. ‘Smirujući telesnu funkciju (disanja), udisaću’, tako on vežba; smirujući telesnu funkciju (disanja), izdisaću’, tako on vežba.

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu iznutra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravi kontemplirajući faktore nastanka u telu ili boravi kontemplirajući faktore razlaganja u telu ili boravi kontemplirajući faktore i nastanka i razlaganja u telu. Ili je njegova sabranost na činjenicu ‘ovo je telo’ učvršćena u njemu u meri neophodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za šta na svetu. Tako, zaista, monah boravi praktikujući kontemplaciju tela.

Položaji tela

I opet, monasi, kada hoda monah zna ‘Ja hodam’; kada stoji, zna ‘Ja stojim’, kada sedi, zna ‘Ja sedim’; kad leže, zna ‘Ja ležem’; svestan je i svakog drugog položaja tela.

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu iznutra ili spolja, ili i iznutra i spolja. Boravi kontemplirajući faktore nastanka u telu ili boravi kontemplirajući faktore razlaganja u telu ili boravi kontemplirajući faktore i nastanka i razlaganja u telu. Ili je njegova sabranost na činjenicu ‘ovo je telo’ učvršćena u njemu u meri neophodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za šta na svetu. Tako, zaista, monah boravi praktikujući kontemplaciju tela.

Sabranost pažnje i jasno shvatanje

I opet, monasi, idući tamo ili idući ovamo monah primenjuje jasno shvatanje; gledajući pravo i gledajući u stranu, primenjuje on jasno shvatanje; savijajući i pružajući (svoje udove), primenjuje on jasno shvatanje; noseći na sebi ogrtač i u ruci posudu za prošenje hrane, primenjuje on jasno shvatanje i dok jede, pije, žvaće i uživa u ukusu, primenjuje on jasno shvatanje; kad se povinuje zovu prirode, primenjuje on jasno shvatanje; dok hoda, stoji, sedi, leže da spava, budi se, govori i ćuti, primenjuje on jasno shvatanje.

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu iznutra … (kao prethodno)…Tako, zaista, monah boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu.

Razmišljanje o odbojnosti tela

I opet, monasi, razmišlja monah upravo o ovom telu, od peta nagore i od temena nadole, zatvorenom u kožu i prepunom nečistoće, ovako: ‘Ovo je telo načinjeno od: kose, malja, noktiju, zuba, kože, mesa, tetiva, kostiju, koštane srži, bubrega, srca, jetre, plućne maramice, slezine, pluća, creva, crevne maramice, grkljana, izmeta, žuči, sluzi, gnoja, krvi, znoja, sala, suza, masnoće, pljuvačke, slina, sekreta, mokraće.’ Baš kao da je reč o vreći punoj raznog zrnevlja kao što je zob, pirinač, grašak, susam, žito i čovek sa dobrim vidom, odvezavši je, prebira po njoj: ‘Ovo je zob, ovo je pirinač, ovo je grašak, ovo je susam, ovo je žito’. Isto tako, monasi, razmišlja monah upravo o ovom telu, od glave do pete, zatvorenom u kožu i prepunom nečistoće: ‘Ovo je telo sačinjeno od: kose … mokraće’.

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu iznutra … (kao prethodno) … Tako, zaista, monah boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu.

Razmišljanje o materijalnim elementima

I opet, monasi, razmišlja monah upravo o ovom telu u kakvom god ono bilo položaju i o njegovim primarnim elementima: ‘U ovom je telu element zemlje, element vode, element vatre i element vazduha.’

Kao što vešti mesar ili njegov pomoćnik, pošto je zaklao kravu i isekao je iznosi meso na prodaju na raskrsnici četiri glavna puta, isto tako monah razmišlja upravo o ovom telu u kakvom god ono bilo položaju i o njegovim primarnim elementima. ‘U ovom je telu element zemlje, element vode, element vatre i element vazduha’.

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu iznutra… Tako, zaista, monah boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu.

Devet kontemplacija na groblju

(1) I opet, monasi, kao kad monah ugleda telo jedan dan posle smrti ili dva dana posle smrti ili tri dana posle smrti, naduto, pomodrelo i puno gnoja, bačeno na mesto za spaljivanje, tada on (takvo opažanje) primenjuje na sopstveno telo ovako: ‘Zaista, isto je sačinjeno i ovo moje telo, i ono će postati ovakvo i tome ne može umaći’.Tako on boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu iznutra…

(2) I opet, monasi, kao kad monah ugleda telo bačeno na mesto za spaljivanje, koje su raskomadali vrane, jastrebovi, lešinari, čaplje, divlji psi, leopardi, tigrovi, šakali ili različiti crvi, tada on (takvo opažanje) primenjuje na sopstveno telo ovako: ‘Zaista, isto je sačinjeno i ovo moje telo, i ono će postati ovakvo i tome ne može umaći’…

(3) I opet, monasi, kao kad monah ugleda telo bačeno na mesto za spaljivanje:Od njega je ostao jedino kostur, koji još na okupu drže tetive i ponegde je ostalo još malo mesa i krvi…

(4) Od njega je ostao jedino kostur, koji još na okupu drže tetive, okrvavljen i ogoljen…

(5) Od njega je ostao jedino kostur, koji još na okupu drže tetive, bez krvi i mesa, tada on (takvo opažanje) primenjuje na sopstveno telo ovako: ‘Zaista, isto je sačinjeno i ovo moje telo, i ono će postati ovakvo i tome ne može umaći’…

(6) I opet, monasi, kao kad monah ugleda telo bačeno na mesto za spaljivanje, od kojeg su ostale razbacane kosti na sve strane—ovde kosti ruke, onde kosti stopala, potkolenice, butne kosti, karlica, kičma, lobanja…

(7) I opet, monasi, kao kad monah ugleda telo bačeno na mesto za spaljivanje:od kojeg su ostale samo sasvim izbledele kosti…

(8) Od kojeg su ostale samo kosti više od godinu dana stare, na gomili…

(9) Od kojeg su ostale samo natrule kosti, što se pretvaraju u prašinu, tada on (takvo opažanje) primenjuje na sopstveno telo ovako: ‘Zaista, isto je sačinjeno i ovo moje telo, i ono će postati ovakvo i tome ne može umaći’.

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu iznutra ili spolja. Boravi kontemplirajući faktore nastanka u telu ili boravi kontemplirajući faktore razlaganja u telu ili boravi kontemplirajući faktore i nastanka i razlaganja u telu. Ili je njegova sabranost na činjenicu ‘ovo je telo’ učvršćena u njemu u meri neophodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za šta na svetu. Tako, zaista, monah boravi praktikujući kontemplaciju tela.

Kontemplacija osećanja

A kako, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju osećanja u osećanjima?

Kad oseti prijatno osećanje, monah zna: ‘Osećam prijatno osećanje’; kad oseti bolno osećanje, on zna: ‘Osećam bolno osećanje’; kad oseti neutralno osećanje, on zna: ‘Osećam neutralno osećanje’.

Kad oseti prijatno ovozemaljsko osećanje, on zna: ‘Osećam prijatno ovozemaljsko osećanje’; kad oseti prijatno uzvišeno osećanje, on zna: ‘Osećam prijatno uzvišeno osećanje’; kad oseti bolno ovozemaljsko osećanje, on zna: ‘Osećam bolno ovozemaljsko osećanje’; kad oseti bolno uzvišeno osećanje, on zna: ‘Osećam bolno uzvišeno osećanje’; kad oseti neutralno ovozemaljsko osećanje, on zna: ‘Osećam neutralno ovozemaljsko osećanje’; kad oseti neutralno uzvišeno osećanje, on zna: ‘Osećam neutralno uzvišeno osećanje’.

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju osećanja u osećanjima iznutra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravi kontemplirajući faktore nastanka u osećanjima ili boravi kontemplirajući faktore razlaganja u osećanjima ili boravi kontemplirajući faktore i nastanka i razlaganja u osećanjima. Ili je njegova sabranost na činjenicu ‘ovo je osećanje’ učvršćena u njemu u meri neophodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za šta na svetu. Tako, zaista, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju osećanja u osećanjima.

Kontemplacija uma

A kako, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju uma u umu?

Tako što, kada se u umu pojavi požuda, monah zna da je to požuda; kada u umu nema požude, da je to um bez požude; kada se u umu pojavi mržnja, da je to mržnja; kada u umu nema mržnje, da je to um bez mržnje; kada se u umu pojavi obmanutost, da je to obmanutost; kada u umu nema obmanutosti, da je to um bez obmanutosti; kada se u umu pojavi strepnja, da je to strepnja; kada se u umu pojavi rastresenost, da je to rastresenost; kada se u umu pojavi proširena svest, da je to proširena svest; kada se u umu pojavi sužena svest, da je to sužena svest; kada se u umu pojavi svest o nadmašivosti, kao svest o nadmašivosti; kada se u umu pojavi svest o nenadmašivosti, kao svest o nenadmašivosti; kada je um skoncentrisan, kao skoncentrisan um; kada um nije skoncentrisan, kao dekoncentrisan um; kada je um oslobođen, kao oslobođen um; kada um nije oslobođen, kao neoslobođen um.

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju uma u umu iznutra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravi kontemplirajući faktore nastanka u umu ili boravi kontemplirajući faktore razlaganja u umu ili boravi kontemplirajući faktore i nastanka i razlaganja u umu. Ili je njegova sabranost na činjenicu ‘ovo je um’ učvršćena u njemu u meri neophodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za šta na svetu. Tako zaista, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju uma u umu.

Kontemplacija objekata uma

A kako monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma?

Pet prepreka

Tako što monah boravi praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za pet prepreka.

A kako on praktikuje kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za pet prepreka?

Tako što, kada se u njemu javi čulna želja, monah zna: ‘U meni je čulna želja’, ili kada čulne želje nema, on zna: ‘U meni nema čulne želje’. On zna kako se još nepostojeća čulna želja pojavljuje; on zna kako se postojeća čulna želja napušta; i on zna kako se napuštena čulna želja u budućnosti više ne pojavljuje.

Kada se u njemu javi ljutnja, monah zna: ‘U meni je ljutnja’, ili kada ljutnje nema, on zna: ‘U meni nema ljutnje’. On zna kako se još nepostojeća ljutnja pojavljuje; on zna kako se postojeća ljutnja napušta; i on zna kako se napuštena ljutnja u budućnosti više ne pojavljuje.

Kada se u njemu jave lenjost i tromost, monah zna: ‘U meni su lenjost i tromost’, ili kada lenjosti i tromosti nema, on zna: ‘U meni nema lenjosti i tromosti’. On zna kako se još nepostojeća lenjost i tromost pojavljuju; on zna kako se postojeća lenjost i tromost napuštaju; i on zna kako se napuštena lenjost i tromost u budućnosti više ne pojavljuju.

Kada se u njemu jave uznemirenost i sumnja, monah zna: ‘U meni su uznemirenost i sumnja’, ili kada uznemirenosti i sumnje nema, on zna: ‘U meni nema uznemirenosti i sumnje’. On zna kako se još nepostojeći uznemirenost i sumnja pojavljuju; on zna kako se postojeći uznemirenost i sumnja napuštaju; i on zna kako se napušteni uznemirenost i sumnja u budućnosti više ne pojavljuju.

Kada se u njemu javi sumnja, monah zna: ‘U meni je sumnja’, ili kada sumnje nema, on zna: ‘U meni nema sumnje’. On zna kako se još nepostojeća sumnja pojavljuje; on zna kako se postojeća sumnja napušta; i on zna kako se napuštena sumnja u budućnosti više ne pojavljuje.

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma iznutra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravi kontemplirajući faktore nastanka u objektima uma ili boravi kontemplirajući faktore razlaganja u objektima uma ili boravi kontemplirajući faktore i nastanka i razlaganja u objektima uma. Ili je njegova sabranost na činjenicu ‘ovo su objekti uma’ učvršćena u meri neophodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za šta na svetu. Tako zaista, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za pet prepreka.

Pet vrsta prijanjanja

I opet, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za pet vrsta prijanjanja.

A kako on praktikuje kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za pet vrsta prijanjanja?

Tako što razmišlja na ovaj način: ‘Ovakav je materijalni oblik, ovakav je nastanak materijalnog oblika, ovakvo je nestajanje materijalnog oblika; ovakvo je osećanje, ovakav je nastanak osećanja, ovakvo je nestajanje osećanja; ovakav je opažaj, ovakav je nastanak opažaja, ovakvo je nestajanje opažaja; ovakvi su izrazi volje, ovakav je nastanak izraza volje, ovakvo je nestajanje izraza volje; ovakva je svest, ovakav je nastanak svesti, ovakvo je nestajanje svesti.’

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma iznutra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravi kontemplirajući faktore nastanka u objektima uma ili boravi kontemplirajući faktore razlaganja u objektima uma ili boravi kontemplirajući faktore i nastanka i razlaganja u objektima uma. Ili je njegova sabranost na činjenicu ‘ovo su objekti uma’ učvršćena u meri neophodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za šta na svetu. Tako zaista, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za pet vrsta prijanjanja.

Šest unutrašnjih i šest spoljašnjih osnova čula

I opet, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za šest unutrašnjih i šest spoljašnjih osnova čula.

A kako on praktikuje kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za šest unutrašnjih i šest spoljašnjih osnova čula?Tako što, monasi, monah zna oko, zna vidljive oblike i zna okov koji nastaje u vezi sa to dvoje (oko i oblici); on zna kako se još nepostojeći okov pojavljuje; zna kako se postojeći okov napušta; i zna kako se napušten okov u budućnosti više ne pojavljuje. On zna uvo i zvuk … nos i mirise … jezik i ukuse … telo i dodire … um i objekte uma i zna okov koji nastaje u vezi sa to dvoje; on zna kako se još nepostojeći okov pojavljuje; zna kako se postojeći okov napušta; i zna kako se napušten okov u budućnosti više ne pojavljuje.

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma iznutra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravi kontemplirajući faktore nastanka u objektima uma ili boravi kontemplirajući faktore razlaganja u objektima uma ili boravi kontemplirajući faktore i nastanka i razlaganja u objektima uma. Ili je njegova sabranost na činjenicu ‘ovo su objekti uma’ učvršćena u njemu u meri neophodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za šta na svetu. Tako zaista, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za šest unutrašnjih i šest spoljašnjih osnova čula.

Sedam faktora prosvetljenja

I opet monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za sedam faktora prosvetljenja. A kako on praktikuje kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za sedam faktora prosvetljenja?

Tako što, monasi, kada je sabranost pažnje kao faktor prosvetljenja prisutna u njemu, monah zna: ‘U meni je sabranost pažnje kao faktor prosvetljenja’; ili kada sabranosti pažnje kao faktora prosvetljenja u njemu nema, on zna : ‘U meni nema sabranosti pažnje kao faktora prosvetljenja’. I on zna kako se još nepostojeća sabranost pažnje kao faktor prosvetljenja pojavljuje; i kako se već nastala sabranost pažnje kao faktor prosvetljenja dalje do savršenstva razvija. Kada je istraživanje stvarnosti kao faktor prosvetljenja—energija—ushićenje—smirenost—koncentracija—ravnodušnost u njemu, monah zna: ‘U meni je ravnodušnost kao faktor prosvetljenja’; ili kada ravnodušnosti kao faktora prosvetljenja u njemu nema, on zna: ‘U meni nema ravnodušnosti kao faktora prosvetljenja’. I on zna kako se još nepostojeća ravnodušnost kao faktor prosvetljenja pojavljuje; i kako se već nastala ravnodušnost kao faktor prosvetljenja dalje do savršenstva razvija.

Tako on boravi praktikujući kontemplaciju objekata uma iznutra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravi kontemplirajući faktore nastanka u objektima uma ili boravi kontemplirajući faktore razlaganja u objektima uma ili boravi kontemplirajući faktore i nastanka i razlaganja u objektima uma. Ili je njegova sabranost na činjenicu ‘ovo su objekti uma’ učvršćena u njemu u meri neophodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za šta na svetu. Tako zaista, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za sedam faktora prosvetljenja.

Četiri plemenite istine

I opet, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za četiri plemenite istine. A kako on praktikuje kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za četiri plemenite istine?Tako što, monasi, monah zna u skladu sa stvarnošću: ‘Ovo je patnja’; zna u skladu sa stvarnošću: ‘Ovo je uzrok patnje’; zna u skladu sa stvarnošću: ‘Ovo je prestanak patnje’; zna u skladu sa stvarnošću: ‘Ovo je put koji vodi ka prestanku patnje’. A koja je to, monasi, plemenita istina o patnji? Rođenje je patnja; starost je patnja; smrt je patnja; tuga, naricanje, bol, žalost i očaj su patnja; spojenost sa neprijatnim je patnja, razdvojenost od onoga što je prijatno je patnja; ne dobiti ono što želimo je patnja, ukratko, pet vrsta prijanjanja za ovaj život su patnja.

A šta je rođenje? Rođenje bića koja pripadaju ovom ili onom nivou postojanja, njihov nastanak, njihovo začeće, njihovo stupanje u egzistenciju, ispoljavanje pet ogranaka čovekovog bića, sticanje osnova čula—to se naziva rođenjem.

A šta je starost? Starost je starenje bića koja pripadaju ovom ili onom nivou postojanja, njihovo slabljenje, vreme kada propadaju, osede i naboraju se; opadanje njihove životne snage, slabljenje sposobnosti čula—to se naziva starošću.

A šta je smrt? Odlazak i nestajanje bića koja pripadaju ovom ili onom nivou postojanja, njihovo razaranje, iščezavanje, umiranje, okončavanje njihovog života, razlaganje pet ogranaka čovekovog bića, propadanje tela—to se naziva smrću.

A šta je tuga? Tuga se javlja zbog ovog ili onog gubitka ili nesreće koja nas zadesi; tuženje, um ispunjen tugom, unutrašnja tuga, unutrašnji jad—to se naziva tugom.

A šta je naricanje? Bilo kakav, ovaj ili onaj gubitak ili nesreća koja nas zadesi znači jadikovanje i naricanje, stanje jadikovanja i naricanja—to se naziva naricanjem.

A šta je bol? Telesni bol i telesna neprijatnost, bolan i neprijatan osećaj kao posledica telesnog kontakta—to se naziva bolom. A šta je žalost? Mentalni bol i mentalna neprijatnost, bolan i neprijatan osećaj kao posledica mentalnog kontakta—to se naziva žalošću.

A šta je očaj? Jad i beznađe kao posledica ovog ili onog gubitka ili nesreće koja nas zadesi, stanje ojađenosti i beznađa—to se naziva očajem.

A šta znači ‘ne dobiti ono što želimo je patnja’? U bićima koja su podložna rađanju javlja se želja: ‘Oh, kad ne bismo bili podložni rađanju! Oh, kada pred nama ne bi bilo više novih života!’ I u bićima koja su podložna starenju, bolesti, smrti, tuzi, naricanju, bolu, žalosti i očaju javlja se želja: ‘Oh, kad ne bismo bili podložni svim tim stvarima! Oh, kada sve te stvari ne bi bile pred nama!’ Ali to se ne može postići tek željom; a ne dobiti ono što želimo je patnja.

A šta znači ‘ne dobiti ono što želimo’? U bićima koja su podložna rođenju javlja se želja: ‘Oh, kad ne bismo bili podložni rađanju! Oh, kada pred nama ne bi bilo više novih života!’ Ali to se ne postiže željom. To znači ne dobiti ono što želimo. U bićima podložnim starenju, bolesti, smrti, tuzi, naricanju, bolu, žalosti i očaju javlja se želja: ‘Oh, kad ne bismo bili podložni svim tim stvarima! Oh, kada sve te stvari ne bi bile pred nama!’ Ali to se ne može postići tek željom.

A šta je (značenje reči) ‘Ukratko, pet vrsta prijanjanja su patnja’? To su materijalni oblik, osećanje, opažaj, izrazi volje i svest. Na to se misli kad se kaže ‘ukratko, pet vrsta prijanjanja su patnja’.

Ovo je, monasi, plemenita istina o patnji.

A šta je, monasi, plemenita istina o uzroku patnje?

To je ona žeđ koja izaziva novo rođenje, što združuje sa zadovoljstvom i strašću, što uvek nalazi novo uživanje, sad tu, sad tamo—to je žeđ požude, žeđ za (večnim) životom i žeđ za moći.

Ali odakle izvire ta žeđ i šta joj je koren? Gde god na svetu postoje ugodne i prijatne stvari, tu ta žeđ izvire i to joj je koren.

Oko, uvo, nos, jezik, telo i um su ugodni i prijatni: tu ta žeđ izvire i to joj je koren. Vidljivi oblici, zvukovi, mirisi, ukusi, telesni nadražaji i objekti uma su ugodni i prijatni: tu ta žeđ izvire i to joj je koren.

Svest oka, svest uva, svest nosa, svest jezika, svest tela i svest uma… (odgovarajući šestostruki) kontakt—osećaj rođen iz tog šestostrukog kontakta—šestostruka volja (za vizualnim oblicima itd.)—šestostruka želja—šestostruki pojam (vezan za vizuelne oblika itd)—šestostruka diskurzivna misao jesu ugodni i prijatni: tu ta žeđ izvire i to joj je koren.

Ovo je, monasi, plemenita istina o nastanku patnje.

A šta je, monasi, plemenita istina o prestanku patnje?

To je potpuno iščezavanje i iskorenjivanje upravo te želje, njezino napuštanje i odricanje od nje, oslobađanje i odvajanje od nje.

Ali gde se ta želja može napustiti, gde se ona može iskoreniti?

Gde god na svetu postoje ugodne i prijatne stvari, tu se ta želja može napustiti, tu se ona može iskoreniti.

Oko, uvo, nos, jezik, telo i um su ugodni i prijatni: tu se ta želja može napustiti, tu se ona može iskoreniti. Vidljivi oblici, zvukovi, mirisi, ukusi, telesni nadražaji i objekti uma: tu se ta želja može napustiti, tu se ona može iskoreniti.

Svest oka, svest uva, svest nosa, svest jezika, svest tela i svest uma… (odgovarajući šestostruki) kontakt—osećaj rođen iz tog šestostrukog kontakta—šestostruka volja—šestostruka želja—šestostruki pojam—šestostruka diskurzivna misao: jesu ugodni i prijatni: tu se ta žeđ može napustiti, tu se ona može iskoreniti.

Ovo je, monasi plemenita istina o prestanku patnje.

A šta je, monasi, plemenita istina o putu koji vodi do prestanka patnje?

To je onaj plemeniti osmostruki put sačinjen od ispravnog razumevanja, ispravne misli, ispravnog govora, ispravnog delovanja, ispravnog življenja, ispravnog napora, ispravne sabranosti, ispravne koncentracije.

A šta je, monasi, ispravno razumevanje? Razumeti patnju, razumeti uzrok patnje, razumeti prestanak patnje, razumeti put koji vodi do prestanka patnje: to je ispravno razumevanje.

A šta je ispravna misao? Misli lišene požude, misli lišene zlovolje, misli lišene okrutnosti: to je ispravna misao. A šta je ispravan govor? Uzdržavati se od laganja, od ogovaranja, od pogrda, od naklapanja: to je ispravan govor.

A šta je ispravno delovanje? Uzdržavanje od ubijanja, od uzimanja onoga što nam nije dato, od preljube: to je ispravno delovanje.

A šta je ispravno življenje? Kada plemeniti sledbenik, izbegavajući pogrešan način života, provodi svoj život na ispravan način: to je ispravno življenje.

A šta je ispravan napor? Kada se u monahu probudi želja da izbegava nastanak loših, nekorisnih stanja, tada on čini napor, prikuplja svoju energiju, usmerava svoj um ka tome i tome teži. Da bi prevazišao loša, nekorisna stanja koja su već nastala, u njemu se budi želja, tada on čini napor, prikuplja svoju energiju, usmerava svoj um ka tome i tome teži. Da bi podstakao korisna stanja koja još nisu nastala, u njemu se javlja želja, tada on čini napor, prikuplja svoju energiju, usmerava svoj um ka tome i tome teži. Da bi zadržao korisna stanja koja su već nastala, da ih ne bi zapostavio, već ih osnažio do pune zrelosti i savršenstva, u njemu se javlja želja, tada on čini napor, prikuplja svoju energiju, usmerava svoj um ka tome i tome teži: to je ispravan napor.

A šta je ispravna sabranost? Kada monah boravi praktikujući kontemplaciju tela u telu—praktikujući kontemplaciju osećaja u osećajima—praktikujući kontemplaciju uma u umu—praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma, marljiv, jasno shvatajući i sabran, pošto je prevazišao želju i žaljenje za svetom: to je ispravna sabranost.

A šta je ispravna koncentracija? Kada monah napustivši objekte čula, napustivši nekorisne stvari ulazi u prvo zadubljenje, nastalo iz odvojenosti, združeno sa zamišljanjem i razmišljanjem i ispunjeno prijatnošću i radošću. Pošto se oslobodio zamišljanja i razmišljanja i postigao unutrašnju smirenost i jedinstvo uma, ulazi on u stanje oslobođeno zamišljanja i razmišljanja, u drugo zadubljenje, nastalo iz koncentracije i ispunjeno prijatnošću i radošću. Pošto je nestala prijatnost, boravi on u ravnodušnosti, sabran i svestan, pa telesno doživljava ono zadovoljstvo koje plemenita bića izražavaju rečima? ‘Srećan čovek ispunjen ravnodušnošću i sabranošću’; tako on ulazi u treće zadubljenje. Pošto je napustio zadovoljstvo i bol i kroz iščezavanje dotadašnje radosti i žalosti, ulazi on u stanje iza zadovoljstva i bola, u četvrto zadubljenje, koje je pročišćeno ravnodušnošću i sabranošću. To je ispravna koncentracija.

Ovo je, monasi, plemenita istina o putu koji vodi do prestanka patnje.

Tako monah boravi praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma iznutra ili spolja ili i iznutra i spolja. Boravi kontemplirajući faktore nastanka u objektima uma ili boravi kontemplirajući faktore razlaganja u objektima uma ili boravi kontemplirajući faktore i nastanka i razlaganja u objektima uma. Ili je njegova sabranost na činjenicu ‘ovo su objekti uma’ učvršćena u meri neophodnoj za znanje i sabranost pažnje. Nezavisan, boravi on ne prijanjajući ni za šta na svetu.

Tako, zaista, monasi, boravi monah praktikujući kontemplaciju objekata uma u objektima uma vezanim za četiri plemenite istine.

Zaista, monasi, ko god bude vežbao ova četiri temelja sabranosti na ovaj način tokom sedam godina, može očekivati jedan od ova dva rezultata: najviše znanje ovde i sada ili, ukoliko je još preostalo vezanosti, stanje ne-povratka.

To važi za sedam godina, monasi. Ako bi neko vežbao ova četiri temelja sabranosti na ovaj način tokom šest godina … pet godina … četiri godine … tri godine … dve godine … godinu, može očekivati jedan od ova dva rezultata: najviše znanje ovde i sada ili, ako je još preostalo vezanosti, stanje ne- povratka.

To važi za godinu, monasi. Ako bi neko vežbao ova četiri temelja sabranosti na ovaj način tokom sedam meseci … šest meseci … pet meseci … četiri meseca … tri meseca … dva meseca … mesec … pola meseca, može očekivati jedan od ova dva rezultata: najviše znanje ovde i sada ili, ukoliko je još preostalo vezanosti, stanje ne-povratka.

To važi za pola meseca, monasi. Ako bi neko vežbao ova četiri temelja sabranosti na ovaj način tokom sedam dana, može očekivati jedan od ova dva rezultata: najviše znanje ovde i sada ili, ukoliko je još preostalo vezanosti, stanje ne-povratka.

Zbog toga je rečeno: ‘Ovo je jedini put, monasi, ka pročišćenju bića, ka prevazilaženju tuge i naricanja, ka razaranju bola i žalosti, ka dostizanju ispravnog puta, ka ostvarivanju nibbane, nazvan četiri temelja sabranosti.’

Tako reče Blaženi. Radosni u srcu, monasi pozdraviše reči Blaženog.

The Long Discourses

|_II. The Great Chapter

DN22. Veliki govor o temeljima sabranosti

Translations [32]

English

繁體字

日本語

Français

Deutsch

Italiano

Español

Português

Русский

Nederlands

Norsk

Magyar

Srpski

Čeština

Română

Slovenščina

עִבְרִית

فارسی

हिंदी

ಕನ್ನಡ

বাংলা

Việt Ngữ

Bahasa Indonesia

සිංහල

ပြန်သွားရန်

ภาษาไทย

पाळिभासा (Pāli)

Reference