Loading

Translations [22]

Govor o obeležjima

Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Tu on reče monasima: „Monasi.”

„Da, poštovani gospodine”, odgovoriše monasi. A Blaženi ovako nastavi:

„Monasi, postoje trideset dva obeležja velikog čoveka. A onaj ko ih poseduje ima pred sobom samo dva puta, nijedan drugi. Ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine, pravedni vladar koji vlada u skladu sa Dhammom, gospodar četiri strane sveta, pobednik koji je učvrstio svoje kraljevstvo i poseduje sedam blaga. On ima ovih sedam blaga: točak kao blago, slona kao blago, konja kao blago, dragulj kao blago, ženu kao blago, nadzornika kao blago i savetnika kao sedmo blago. Njegovi sinovi, kojih je više od hiljadu, jesu hrabri i odvažni, slamaju tuđe vojske; osvojivši ovu zemlju omeđenu okeanima, vlada on bez batine, bez mača, uz pomoć Dhamme. Ako ipak napusti domaćinski život i ode u beskućnike, postaje plemeniti i potpuno probuđeni, što skida velove sa ovoga sveta.

„A koja su, monasi, ta trideset dva obeležja velikog čoveka, tako da onaj ko ih poseduje ima pred sobom samo dva puta, nijedan drugi?

Veliki čovek gazi ravno, celim stopalom. I to je zaista znak velikog čoveka.

Dalje, na svakom stopalu velikog čoveka je vidljiv točak, sa hiljadu paoka, zajedno s oplatkom i glavčinom, potpun u svakom pogledu. To je takođe znak velikog čoveka.

Dalje, pete su mu izbačene…

Ima duge prste na rukama i nogama…

Ruke i stopala su mu meki i nežni…

Na rukama i stopalima ima linije poput mreže…

Članci na nogama su na sredini…

Noge su mu kao u antilope…

Kada stoji, bez savijanja može dlanovima da dodirne kolena…

Polni organ mu je obavijen naborima kože…

Ima zlatnu boju kože…

Koža mu je meka i glatka i zato se na nju ne hvataju prašina ili blato…

Malje mu rastu svaka zasebno iz svog korena…

Vrhovi malja su uvek nagore; malje su tamnoplave boje i uvijene uvek udesno…

Ima potpuno prave udove, nalik Brahmi…

Ima sedam ispupčenja…

Ima telo poput lava…

Nema brazdu na sredini grudi…

Ima proporcije banjanovog drveta; raspon njegovih ruku jednak je visini tela, a visina tela ravna je rasponu ruku…

Vrat i ramena su mu ravni…

Ukus mu je savršeno precizan…

Vilica mu je nalik lavljoj…

Ima četrdeset zuba…

Zubi su ravni…

Između zuba nema razmaka…

Zubi su sasvim beli…

Ima dugačak jezik…

Ima božanstven glas, nalik pevu karavika ptice…

Oči su mu tamnoplave…

Ima duge trepavice poput govečeta…

Između obrva rastu meke i bele dlake…

Potiljak mu je ispupčen. To je takođe znak velikog čoveka.

To su, monasi, trideset dva obeležja velikog čoveka, tako da onaj ko ih poseduje ima pred sobom samo dva puta, nijedan drugi? Ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Ako ipak napusti domaćinski život i ode u beskućnike, postaje plemeniti i potpuno probuđeni, što skida velove sa ovoga sveta.

Mudraci izvan ove tradicije znaju za ova trideset dva obeležja, ali ne i ovo: ’Kada se učini ovakvo delo, zadobija se ovakvo obeležje’.

1. Obeležje da se gazi celim stopalom

Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata je ulagao ogroman napor da postupa ispravno, telom, govorom i umom, tako što je bio darežljiv, pridržavao se pravila vrline, obeležavao dane predanosti, ispunjavao obaveze prema majci, ocu, asketama i brahmanima, bio glava familije i radio mnoge druge dobre stvari. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Tu je on ostala božanstva nadmašivao na deset načina: božanska dužina života, božanska lepota, božanska sreća, božanska slava, božansko gospodstvo, božanski oblik, božanski glas, božanski miris, božanski ukus i božanski dodir. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ovim obeležjem velikog čoveka: on gazi celim stopalom. Celo stopalo spušta na tlo, celo stopalo diže, celim stopalom zemlju istovremeno dodiruje.

Opskrbljen takvim obeležjem, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine, pravedni vladar koji vlada u skladu sa Dhammom, gospodar četiri strane sveta, pobednik koji je učvrstio svoje kraljevstvo i poseduje sedam blaga. On ima ovih sedam blaga: točak kao blago, slona kao blago, konja kao blago, dragulj kao blago, ženu kao blago, nadzornika kao blago i savetnika kao sedmo blago. Njegovi sinovi, kojih je više od hiljadu, jesu hrabri i odvažni, slamaju tuđe vojske; osvojivši ovu zemlju omeđenu okeanima, vlada on bez batine, bez mača, uz pomoć Dhamme. Kao kralj, šta on dobija? Ne može ga zaustaviti bilo kakav neprijatelj ili protivnik. To kao kralj on dobija. Ako ipak napusti domaćinski život i ode u beskućnike, postaje plemeniti i potpuno probuđeni, što skida velove sa ovoga sveta. Kao asketa Buda, šta on dobija? Ne može ga zaustaviti bilo kakav spoljašnji ili unutrašnji neprijatelj ili protivnik i ne može ga poremetiti bilo koji asketa, brahman, božanstvo, Māra, Brahmā, niti bilo ko drugi na ovome svetu. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Istinoljubiv, pravedan, ukroćen i obuzdanih čula, 
posebno privržen vrlini na dan predanosti, 
uživajući u davanju i ushićen nenasiljem, 
– čvrsto se pridržavajući svega toga, tako je i živeo.

Zahvaljujući takvim delima, na nebu se obreo, 
gde je uživao u radosti i sreći; 
okončavši život tamo, ponovo ovamo došao je 
i celim stopalom dodirnu ovo bogato tlo.

Okupljeni proroci ovako objaviše: 
’Prepreka nema ko tako stupa, 
bilo da u kući živi ili beskućnik postane, 
to je značenje na koje takvo obeležje ukazuje.

Dok u kući živi prepreka nema, 
ne pobeduđu ga neprijatelji i drugi gospodari, 
niti bilo kakvog drugog ljudskog bića ima, 
koje mu zbog njegovih karmičkih plodova na put stati može.

A ako se na beskućništvo odluči, 
oduševljen obuzdavanjem i oštrouman, 
ni najbolji ga sputati ne mogu, 
takva je priroda prvoga među ljudima’.”

2. Obeležje točka na stopalima

Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata je mnogima donosio sreću, otklanjao opasnost, strah i jezu, obezbeđivao pravednu zaštitu i sigurnost, podjednako delio darove. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ovim obeležjem velikog čoveka: na svakom stopalu je vidljiv točak, sa hiljadu paoka, zajedno s oplatkom i glavčinom, potpun u svakom pogledu.

Opskrbljen takvim obeležjem, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Ima veliku pratnju; ogromna je njegova pratnja koju čine brahmani-kućedomaćini, ljudi iz gradova i sela, beležnici i glavni savetnici, telesna straža, čuvari, savetnici, dvorjani, vazali i kraljevski sinovi. To kao kralj on dobija. Ako ipak napusti domaćinski život i ode u beskućnike, postaje plemeniti i potpuno probuđeni, što skida velove sa ovoga sveta. Kao asketa Buda, šta on dobija? Ima veliku pratnju; ogromna je njegova pratnja koju čine monasi, monahinje, nezaređeni sledbenici i sledbenice, božanstva, ljudi, titani, zmajevi i nebesnici. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Nekada davno, u prošlosti, u pretodnim životima, 
kao ljudsko biće, donosio je sreću mnogima, 
otklanjao opasnost, strah i jezu, 
revnostan da sačuva, zaštiti i odbrani.

Zahvaljujući takvim delima, na nebu se obreo, 
gde je uživao u radosti i sreći; 
okončavši život tamo, ponovo ovamo došao je 
zadobivši dva točka na stopalima svojim.

One sa oplatkom i glavčinom, sa hiljadu paoka, 
Okupljeni proroci ovako objaviše, 
videvši dečaka sa stostukim obeležjem zasluga, 
da velika biće pratnja njegova, a neprijatelji pokoreni.

Takav je onaj sa toškovima sa oplatkom, 
ako se na beskućništvo ne odluči, 
pokretaće točak istine i vladati zemljom, 
a plemići biće vazali njegovi.

Ogromna je slava njegova 
i ako se na beskućništvo odluči, 
oduševljen obuzdavanjem i oštrouman, 
božanstvima, ljudima, titanima, Sakkom i demonima,

nebesnicima i zmajevima, harpijama i četvoronošcima. 
slaviće ga ljudi i bogovi, 
kao najvišem, u svoj njegovoj slavi.”

3-5. Izbačene pete itd.

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, odustavši od ubijanja živih bića, napustivši ubijanje živih bića, Tathāgata je odložio štap i oružje, živi pun obzira i blag, ispunjen saosećanjem prema svim bićima. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela… Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ova tri obeležja velikog čoveka: pete su mu izbačene, ima duge prste i potpuno prave udove, nalik Brahmi.

Opskrbljen takvim obeležjima, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Dug mu je život, dugo traje, dočeka duboku starost i za to vreme ne može ga zaustaviti bilo kakav neprijatelj ili protivnik. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Dug mu je život, dugo traje, dočeka duboku starost i za to vreme ne može ga zaustaviti bilo kakav neprijatelj ili protivnik, bilo da je asketa i brahman, božanstvo, Māra, Brahmā, niti bilo ko drugi na ovome svetu. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Uvidevši sam za sebe strahote smrti, 
odustao je od ubijanja drugih bića; 
takvim vrlim postupanjem na nebo je stigao, 
gde uživao je plodove svojih dobrih dela.

Sišavši sa neba, ponovo ovamo stigao je 
i zadobija tri obeležja: 
pete su mu velike i dugačke, 
i nalik Brahmi, stast je i lep, lepo oblikovanih udova.

Ruke su mu lepe, divnog oblika, divnog izgleda, 
sa mekim, nežnim i dugim prstima. 
Sva ta tri obeležja velikog čoveka 
označavaju da detetov život biće dug.

’Kao kućedomaćin, dugo će poživeti, 
a kao beskućnik još i duže, 
te razvije psihičke moći – 
to je dakle znak dugovečnosti’.”

6. Sedam oblina

Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, delio je izvanrednu i ukusnu kuvanu i presnu hranu, kao i napitke, slatke i prijatne. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela… Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ovim obeležjem velikog čoveka: obe ruke, oba stopala, oba ramena i leđa su mu lepo zaobljeni.

Opskrbljen takvim obeležjem, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Dobija izvanrednu i ukusnu kuvanu i presnu hranu, kao i napitke, slatke i prijatne. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Dobija izvanrednu i ukusnu kuvanu i presnu hranu, kao i napitke, slatke i prijatne. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Hrana čvrsta i tečna, pića i slastice, 
sve to je darivao, najboljeg ukusa; 
zbog takve povoljne kamme, 
dugo je uživao na Nandana nebu.

Sedam oblina stekao je došavši ovde, 
na svojim stopalima i rukama; 
a oni pronicljivi u čitanju znakova, 
rekoše da će i sam istu hranu dobijati

kao kućedomaćin; to je značenje. 
Ali čak i ako beskućnik postane, 
svakovrsnu ukusnu hranu dobijaće, 
raskinuvši sve veze za životom domaćina.”

7-8. Nežne ruke, sa linijama poput mreže

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata je spajao ljude na četiri i načina: davanjem, ljubaznim rečima, pomaganjem i nepristrasnošću. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela… Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ova dva obeležja velikog čoveka: Na rukama i stopalima ima linije poput mreže.

Opskrbljen takvim obeležjima, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Svi koji ga okružuju naklonjeni su mu, bilo da su brahmani-kućedomaćini, ljudi iz gradova i sela, beležnici i glavni savetnici, telesna straža, čuvari, savetnici, dvorjani, vazali i kraljevski sinovi. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Svi koji ga okružuju naklonjeni su mu, bilo da su monasi, monahinje, nezaređeni sledbenici i sledbenice, božanstva, ljudi, titani, zmajevi ili nebesnici. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Zahvaljujući davanju i pomaganju drugih, 
ljubaznim rečima i nepristrasnosti, 
delima koja međusobno povezuju ljude, 
na nebu se obreo zahvaljujući svojoj vrlini.

Sišavši sa neba, ponovo ovamo stigao je 
i ima nežne ruke i stopala, sa linijama poput mreže, 
vrlo prijatne, kakve je milina videti; 
takve ih je zadobio taj nežni dečak.

Njegova podanici su mu je lojalni, odani, 
on prema njima pun blagonaklonosti; 
prijatnih reči, sa željom svako srećan bude, 
on iskazuje sve svoje vrline.

Ali ako sv zadovoljstva čula i imetak napusti 
i kao pobednik Dhammi ljudima objašnjava, 
oni koji njegove reči budu sledili, poverenja biće puni: 
slušajući ga, oni žive Dhammu, u skladu sa Dhammom.”

9-10. Članci na sredini, vrhovi malja nagore

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, govorio je ljudima o njihovom dobru, o Dhammi, prosvećivao mnoge, donosio dobrobit i sreću živim bićima, darivao im učenje. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela… Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ova dva obeležja velikog čoveka: Članci na nogama su na sredini…

Opskrbljen takvim obeležjima, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? On je prvi i najbolji, predvodnik, najviši i najizvrsniji među onima koji uživaju u zadovoljstvima čula. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? On je prvi i najbolji, predvodnik, najviši i najizvrsniji među svim bićima. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„U prošlosti njegove reči povezivale su dobrobit i Dhammu, 
recitujući ih, objašnjavao ih je mnogima; 
donoseći dobrobit i sreću živim bićima, 
izdašno ih je darivao Dhammom.

Zbog takve povoljne kamme, 
obreo se na nebu i tamo srećan bio. 
Ovde je stigao sa dva obeležja 
i postao znan kao najviši predvodnik.

Malje mu stoje uspravno, 
članci na nogama lepo oblikovani, 
zaobljeni od mesa i krvi, kožom obavijeni, 
od stopala nagore, on sav je lep.

Ako bi takav bio da u kući živi, 
najizvrsniji bio bi u zadovoljstvima čula; 
većeg u tome od njega ne bi bilo, 
čitavom Đambudipom zagospodario bi.

A kao beskućnik, bez premca, 
prvi među živim bićima on postaje; 
od njega kao takvoga viši s ene može naći, 
živi on kao pobednik u ovome svetu.”

11. Noge kao u antilope

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata je uz mnogo truda podučavao zanatima, raznim znanjima, ponašanju i delovanju, razmišljajući: ’Kako bi mogli najbrže na nauče i sve to iskoriste, a da se previše na umore?’” Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela… Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ovim obeležjem velikog čoveka: noge su mu kao u antilope…

Opskrbljen takvim obeležjem, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? On brzo zadobija stvari koje su vredne kralja, obeležja kralja, ono u čemu kralj uživa, što mu priliči. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? On brzo zadobija stvari koje su vredne askete, obeležja askete, ono u čemu asketa uživa i što mu priliči. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„U zanatima, znanju, ponašanju i delovanju, 
razmišljao je o tome kako da najbrže nauče; 
Stvarima koje nisu štetne ni za koga 
hitro ih podučio je, tako da umorni nisu.

Učinivši takva dobra dela, čiji rezultat je sreća, 
zadobija butine koje su divne, lepo oblikovane; 
a u lepim kovdžama, izdižući se jedna po jedna, 
njegove malje uspravno stoje na nežnoj koži.

To su noge kao u antilope, ljudi kažu, 
i da je to znag brzoga uspeha; 
Ako poželi stvari koje dolikuju domaćinu, 
tada će ih, ne napuštajući dom, brzo zadobiti.

A ako se na beskućništvo odluči, 
oduševljen obuzdavanjem i oštrouman, 
onda kada je za to pravi trenutak, 
on brzo u sebi neizmernu snagu nalazi.

12. Meka i glatka koža

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, do Tathāgateu su dolazili askete i brahmani da ga upitaju: ’Poštovani, šta je korisno, a šta je štetno, šta je vredno pohvale, a šta pokude? Sa kim se treba družiti, a sa kime ne? Šta treba činiti, a da to bude zadugo na nađu dobrobit, na našu sreću?’ Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela… Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ovim obeležjem velikog čoveka: koža mu je meka i glatka i zato se na nju ne hvataju prašina ili blato.

Opskrbljen takvim obeležjem, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Poseduje veliku mudrost. Među onima koji uživaju u zadovoljstvima čula, nema nikog ko mu je po mudrosti ravan ili bolji. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Poseduje veliku mudrost, obimnu mudrost, radosnu mudrost, brzu mudrost, oštru mudrost, prodornu mudrost; među svim živim bićima nema nikoga ko mu je po mudrosti ravan ili bolji. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Nekada davno, u prošlosti, u pretodnim životima, 
željan da sazna, postavljao je pitanja; 
u svojoj žeđi za znanjem, beskućnike je posećivao, 
i njihovo upućivanje pažljivo slušao.

Takva kamma mu je donela mudrost, 
u ljudskom obličju, imao je meku i glatku kožu. 
Upućeni koji po znakovima čitaju sudbinu 
prorekoše da ugledaće pročišćenu suštinu.

Ako se na beskućništvo ne odluči, 
pokretaće točak istine i vladati zemljom; 
a među onima što razumeju to što se podučava, 
ne postoji ni bolji, a ni ravan njemu.

A ako se na beskućništvo odluči, 
oduševljen obuzdavanjem i oštrouman, 
stekavši mudrost najvišu i nenadmašnu, 
probuđenje dostiže taj mudrac nenadmašni.

13. Zlatna boja kože

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata bez mržnje beše, sa mnogo vedrine, čak i kada ga mnogi kritikovače, nisu ga savladali srdžba, nemir, zlovolja i uvređenost, niti obuzeli nestrpljenje, bes i ogorčenje. Poklanjao je meke, tople prekrivače i ogrtače, divna odela od lanenog platna, svile, vune ili pamuka. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ovim obeležjem velikog čoveka: imao je zlatnu boju kože, zlatni sjaj.

Opskrbljen takvim obeležjem, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Dobija meke, tople prekrivače i ogrtače, divna odela od lanenog platna, svile, vune ili pamuka. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Dobija meke, tople prekrivače i ogrtače, divna odela od lanenog platna, svile, vune ili pamuka. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Čvrsto okrenut nemržnji, darivao je 
darove i finu odeću, istinski finu, 
kada ih je u prošlom životu sipao 
baš kao što kiša sipa na zemlju široku.

Tako čineći ovamo na nebu se preporodio, 
tamo uživao u svojim delima dobrim; 
a onda ovde zadobi zlatan stas, 
baš kao i Inda, najnaočitiji među bogovima.

Ako takav čovek u kući ostane, bez želje za beskućništvom, 
on osvaja i vlada ovom zemljom nepreglednom, 
zadobija ovde sedam dragulja 
kao i besprekornu, meku i čistu kožu.

Dobija najbolju odeću, ogrtače i ostalo, 
ali ako se beskućništvu prikloni, 
uživa plodove onoga što pre je učinio, 
jer ono što je učinjeno, nikada ne propada.

14. Polni organ obavijen naborima kože

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata je zbližavao srodnike i prijatelje, dugo izgubljene jedni za druge, dugo razdvojene, spajao majku sa decom, decu sa majkom, oca sa decom, decu sa ocem, brata sa bratom, brata sa sestrom, sestru sa bratom, sestru sa sestrom, radujući se njihovom spajanju. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ovim obeležjem velikog čoveka: polni organ mu je obavijen naborima kože.

Opskrbljen takvim obeležjem, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Njegovi sinovi, kojih je više od hiljadu, jesu hrabri i odvažni, slamaju tuđe vojske; To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Njegovi sinovi, kojih je više hiljada, jesu hrabri i odvažni, slamaju tuđe vojske. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Nekada davno, u prošlosti, u pretodnim životima, 
Tathāgata je zbližavao one dugo izgubljene jedne za druge, 
dugo razdvojene prijatelje i srodnike. 
s radošću ih ponovo spajajući.

Zahvaljujući takvim delima, na nebu se obreo, 
gde je uživao u radosti i sreći; 
okončavši život tamo, ponovo ovamo došao je 
i njegov polni organ bio je obavijen kožom.

Onaj ko je takav mnogobrojno potomstvo ima, 
preko hiljadu potomaka, 
hrabar i odvažan, neprijatelje razgoni, 
sa domaćini ljubazno zbori i radost im donosi.

Ako se beskućništvu okrene, sinova je još i više, 
koji žive u skladu sa poukom njegovom; 
bilo da u kući živi ili beskućnik postane, 
ovo je značenje na koje takvo obeležje ukazuje.”

15-16. Proporcije tela, dodirivanje kolena

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata je, posmatrajući okupljene, znao šta im je zajedničko i šta je posebno kod svakog od njih: ’Ovaj zaslužuje ovo, ovaj zaslužuje ovo’, tako je svestan odlika svake osobe. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ova dva obeležja velikog čoveka: ima proporcije banjanovog drveta i kada stoji, bez savijanja može dlanovima da dodirne kolena.

Opskrbljen takvim obeležjima, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Bogat je, imućan, sa velikim posedom, sa mnogo zlata i srebra, mnogo zemlje i livada, mnogo roda i letine, sa prepunim riznicama i ambarima. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Bogat je, imućan, sa velikim posedom. Ima ovakva bogatstva: bogatstvo poverenja, bogatstvo vrline, bogatstvo stida od činjenja loših dela, bogatstvo straha od činjeja loših dela, bogatstvo učenosti, bogatstvo darežljivosti i bogatstvo mudrosti. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Imajući u vidu dobrobit mnogih, 
odmeravao je, istraživao, razmišljao: 
’Ovaj zaslužuje ovo, ovaj zaslužuje ovo’, 
tako je svestan odlika svake osobe.

On sam, stojeći na zemlji, bez savijanja, 
u stanju je da rukama dodirne oba kolena; 
Njegove mere su nalik velikom drvetu, 
zahvaljujući plodovima njegovih dobrih dela.

Oni koji prepoznaju različite oznake i obeležja, 
najmudriji među ljudima, objasniše: 
’Mnogo toga što priliči kućedomaćinu 
zadobiće ovaj nežni dečak.

I ovde gospodar zemlje uživa u izobilju 
zadovoljstava primerenih kućedomaćinu; 
ali ako on napusti sve užitke čula, 
zadobiće nenadmašno, najviše bogatstvo.”

17-19. Telo poput lava

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata je želeo dobro svim ljudima, želeo da budu blagosloveni, da im bude udobno, da budu zaštićeni: ’Kako bi oni mogli da napreduju u poverenju, vrlini, obrazovanju, darežljivosti, pravednosti, mudrosti, imetku, njivama, dvonožnim i četvoronožnim životinjama, sinovima i ženama u svojoj familiji, robovima i nadničarima, srodnicima i prijateljima?’ Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ova tri obeležja velikog čoveka: Ima telo poput lava, nema brazdu po sredini grudi i vrat i ramena su mu ravni.

Opskrbljen takvim obeležjima, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Nije podložan propadanju. Ne propada u pogledu imetka, njiva, dvonožnih i četvoronožnih životinja, sinova i žena u svojoj familiji, robova i nadničara, srodnika i prijatelja. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Nije podložan propadanju. Ne propada u pogledu poverenja, vrline, obrazovanja, darežljivosti, pravednosti i mudrosti. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Kako da se kod njih ne smanjuju, 
poverenje, vrlina, učenost i razboritost, 
darežljivost, pravednost i mnogo šta drugo, 
imetak u ambarima i na polju;

sinovi, žene i grla stoke, 
familija, prijatelji i srodnici, 
snaga, lepota i sreća?’ 
Tako je želeo dobrobit i uspeh drugima.

Kao u lava su njegova prsa, snažna, 
bez brazde po sredini, a ramena obla; 
zahvaljujući dobrim delima u prošlosti, 
on nosi to obeležje nepropadanja.

Kao domaćin, njegovi imetak i letina rastu, 
isto tako deca, žene i živina; 
kao beskućnik bez ičega, nenadmašan, 
probuđenje dostiže što nikada ne propada.

20. Savršen ukus

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata nikada ne bi povredio živo biće pesnicom, kamenom, batinom ili mačem. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ovim obeležjem velikog čoveka: savršeno precizan ukus.

Opskrbljen takvim obeležjem, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Nema ni bolova ni bolesti, dobrog je varenja, koje nije ni suviše hladno, ni suviše toplo. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Nema ni bolova ni bolesti, dobrog je varenja, koje nije ni suviše hladno, ni suviše toplo. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Ni rukom, ni štapom, ni kamenom,, 
ni mačem niti udaranjem do smrti, 
ni vezivanjem i mučenjem, 
nikada nije povredio bilo koga.

Upravo zato je posle smrti u nebeskom svetu 
bio obasut srećom kao plodom dela dobrih. 
Zato mu je jezik savršenog oblika i tako osetljiv, 
da došavši ovamo savršen ukus ima.

O njemu najmudriji među ljudima kažu: 
’Ovaj čovek će imati obilje sreće, 
bilo da u kući živi ili beskućnik postane, 
ovo je značenje na koje takvo obeležje ukazuje’.”

21-22. Plave oči i duge trepavice

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, gledajući u druge, Tathāgata nije piljio, nije bilo koga gledao popreko, niti iskosa, sumnjičavo. Gledao je pravo, sa ispravnom namerom, gledao ih očima ljubavi. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ova dva obeležja velikog čoveka: oči su mu tamnoplave i ima duge trepavice kao u govečeta.

Opskrbljen takvim obeležjima, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Ljudi na njega gledaju s ljubavlju. Drag je voljen među onima koji ga okružuju, bilo da su brahmani-kućedomaćini, ljudi iz gradova i sela, beležnici i glavni savetnici, telesna straža, čuvari, savetnici, dvorjani, vazali i kraljevski sinovi. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Ljudi na njega gledaju s ljubavlju. Drag je voljen među onima koji ga okružuju, bilo da su monasi ili monahinje, nezaređeni sledbenici i sledbenice, božanstva, ljudi, titani, zmajevi ili nebesnici. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Nije piljio, niti gledao popreko, 
niti iskosa, sumnjičavo; 
gledao je pravo, s ispravnom namerom, 
gledao je mnoštvo očima ljubavi.

Kroz dobra preporađanja uživao je plod, 
tamo u sreći uživao; 
a ovde ima duge trepavice poput govečeta 
i oči su mu tamnoplave, divne za videti.

Mnogi iskusni proricatelji, 
oni vešti u čitanju znakova, 
koji znaju šta duge trepavice znače, 
proricali su da će na njega gledati sa ljubavlju.

Čak i kao kućedomaćina tako će ga gledati, 
omiljenog među mnogima, 
ali ako postane beskućnik, a ne domaćin, 
kao uništitelja tuge, voleće ga još i više.”

23. Ispupčen potiljak

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata je prednjačio među ljudima po dobrim delima, bio prvi među ljudima u ispravnom postupanju telom, govorom i umom, tako što je bio darežljiv, pridržavao se pravila vrline, obeležavao dane predanosti, ispunjavao obaveze prema majci, ocu, asketama i brahmanima, bio glava familije i radio mnoge druge dobre stvari. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ovim obeležjem velikog čoveka: potiljak mu je ispupčen.

Opskrbljen takvim obeležjem, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Ogroman je broj njegovih podanika, koje čine brahmani-kućedomaćini, ljudi iz gradova i sela, beležnici i glavni savetnici, telesna straža, čuvari, savetnici, dvorjani, vazali i kraljevski sinovi. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Ogroman je broj njegovih sledbenika, koje čine monasi, monahinje, nezaređeni sledbenici i sledbenice, božanstva, ljudi, titani, zmajevi i nebesnici. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Među dobročiniteljima, on je prvi, 
uživa da živi u skladu sa Dhammom. 
Ljudi su ga sledili, a na nebu su ga 
sačekali plodovi njegovih zasluga.

Uživao je u tim plodovima, 
a ovamo došao sa potiljkom ispupčenim; 
Pronicljivi u čitanju znakova objasniše 
da biće vođa svim ljudima.

Ovde među ljudima on je opskrbljen, 
kao što su mu i u prošlosti mnogi donosili; 
kao plemić, gospodar zemlje, 
mnogi među ljudima će mu služiti.

Ali ako se okrene od sveta ljudi, 
biće onaj ko praktikuje i upućen je u Dhammu; 
ushićeni kvalitetima njegove pouke, 
mnogi će njegovi sledbenici postati.

24.25. Malje svaka zasebno

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, napustivši laganje, Tathāgata nije lagao; govorio je istinu, čvrsto se držao istine, poverljiv i pouzdan, nije obmanjivao bilo koga na ovome svetu. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ova dva obeležja velikog čoveka: malje mu rastu svaka zasebno iz svog korena, a između obrva rastu mu meke i bele dlake.

Opskrbljen takvim obeležjima, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Ogroman je broj onih koji ga slede, a to su brahmani-kućedomaćini, ljudi iz gradova i sela, beležnici i glavni savetnici, telesna straža, čuvari, savetnici, dvorjani, vazali i kraljevski sinovi. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Ogroman je broj onih koji ga slede, a to su monasi, monahinje, nezaređeni sledbenici i sledbenice, božanstva, ljudi, titani, zmajevi i nebesnici. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„U prošlim životima držao se svog zaveta, 
živeo bez dvoličnih reči, bez laganja; 
nikada nije datu reč prekršio, 
već govorio istinu, onako kako jeste.

Pramen beo nalik najfinijem pamuku 
rastao mu je lepo formiran među obrvama, 
a svaka mu dlaka za sebe, nikada dve, 
na telu zasebno iz korena raste,

Okupljeni proricatelji sudbine 
i tumači različitih obeležja objaviše: 
’Onaj sa pramenom i dlakama tako izraslim, 
imaće mnog kao svoje verne sledbenike.

Čak i kao kućedomaćina slediće ga mnogi, 
zahvaljujući moći dela u prošlosti počinjenih; 
Ali kada jednom dom napusti, bez ičega, 
ljudi će ga kao Budu verno slediti’.”

26-27. Ćetrdeset zuba, bez razmaka

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, napustivši ogovaranje, Tathāgata nije ogovarao, nije ponavljao tamo ono što je čuo ovde kako bi ove ljude zavadio s onima, niti ponavljao ovde ono što je čuo tamo kako bi one ljude zavadio s ovima. Tako je spajao podeljene, podsticao prijateljstvo, uživao u slozi, radovao se slozi, oduševljavao slogom, govorio reči koje jačaju slogu. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ova dva obeležja velikog čoveka: četrdeset zuba i bez razmaka između njih.

Opskrbljen takvim obeležjima, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Nema razdora u njegovoj zajednici. Takvu nepodeljenu zajednicu čine brahmani-kućedomaćini, ljudi iz gradova i sela, beležnici i glavni savetnici, telesna straža, čuvari, savetnici, dvorjani, vazali i kraljevski sinovi. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Nema razdora u njegovoj zajednici, bilo da su u pitanju monasi, monahinje, nezaređeni sledbenici i sledbenice, božanstva, ljudi, titani, zmajevi ili nebesnici. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Ogovaranju nije sklon, da zavađa ujedinjene, 
izaziva svađe koje završavaju podelama, 
niti da čini što činiti ne treba i deobe stvara, 
da među prijateljima neslogu stvara.

Njegove ljubazne reči jedinstvo su podsticale, 
govorio je tako da slogu donese među podeljene; 
rešavao je nesporazume među ljudima, 
radujući se zajedno sa složnima.

Na nebu je u plodovima svojih dobrih dela 
uživao srećan i njima se radovao; 
Ovde, njegovi zubi su bez razmaka, jedni uz druge, 
četrdeset njih, u ustima mu lepo poređanih.

Kao plemić, gospodar zemlje, 
ima zajednicu koja se ne deli, 
a kao asketu, bez nečistoća, čistog, 
sledi ga zajednica takođe nerazoriva.”

28-29. Dugačak jezik i božanstven glas

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, napustivši grube reči, Tathāgato nije izgovarao grube reči, govorio je samo reči koje su blage, prijatne za uho i ljubazne, koje idu pravo do srca, učtive su, poželjne za mnoge i s njima su saglasni mnogi. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ova dva obeležja velikog čoveka: ima dugačak jezik i božanstven glas, nalik pevu karavika ptice.

Opskrbljen takvim obeležjima, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Njegove reči drugi poštuju, uverljive su za brahmane-kućedomaćine, ljude iz gradova i sela, beležnike i glavne savetnike, telesnu stražu, čuvare, savetnike, dvorjane, vazale i kraljevske sinove. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Njegove reči drugi poštuju, uverljive su za monahe, monahinje, nezaređene sledbenike i sledbenice, božanstva, ljude, titane, zmajeve i nebesnike. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Grube, svadljive i zbunjujuće reči ne govori, 
koje bi povredile mnoge, 
ne govori uvrede, reči koje zabole. 
Njegove reči su slatke, odmerene i srdačne.

Prijatne za um, idu pravo do srca, 
izgovarao je reči koje su melem za uho. 
Uživao je u plodu svojih dobro izgovorenih reči, 
na nebu kušao plodove svojih zasluga.

Nagrađen plodom svoje dobrote, 
on ovde zadobija božanstven glas. 
Širok jezik, pune dužine je njegov, 
a reči dobro dočekane kad god ih izgovori.

Kao kućedomaćin napreduje svojim govorom, 
ali ako u beskućnike ode, tada je čovek 
na čije reči ljudi naročito paze, 
jer one su dobre na mnoge načine.

30. Vilica kao u lava

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, napustivši naklapanje, Tathāgata ne ogovara, govori u pravo vreme, govori činjenice, govori o onome što jeste dobro, govori o Dhammi i praksi; u pravo vreme govori reči koje su vredne čuvanja, razložne, umerene i korisne. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ovim obeležjem velikog čoveka: vilica mu je nalik lavljoj.

Opskrbljen takvim obeležjem, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Ne može ga poraziti bilo kakav neprijatelj ili protivnik. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Ne može ga poraziti bilo kakav spoljašnji ili unutrašnji neprijatelj ili protivnik i ne može ga poremetiti bilo koji asketa, brahman, božanstvo, Māra, Brahmā, niti bilo ko drugi na ovome svetu. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Ni puko naklapanje, ni budalasto brbljanje, 
njegov govor nikada ne beše lakomislen; 
to što je beskorisno on je odbacio, 
govorio samo ono što je dobro i sreća za mnoge.

Tako čineći, umro je ovde i na nebu preporodio se, 
gde uživao je plodove svojih dobrih dela. 
Okončavši život tamo, vrativši se ovamo, 
vilicu je imao poput najveće među životinjama.

On je kralj, koji se poraziti ne može, 
predvodnik ljudi, njihov vladar, veličanstven; 
on je jednak najboljima iz plemenitog grada 
trideset trojice, Indri nalik, prvom među bogovima.

Takav je da ga ne mogu pobediti nebesnici, 
niti titani, duhovi, demoni i božanstva. 
Postavši jedan od takve vrste, 
obasjava on sve četiri strane ovoga sveta.

31-32. Ravni i beli zubi

„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata je, izbegavajući pogrešne načine, sebe prehranjivao na ispravan način: odustao je od lažnih utega, lažnih metala i lažnih mera; od primanja mita, obmanjivanja, podvaljivanja i lukavstva; od ranjavanja, ubijanja, vezivanja, prepada, pljačkanja i nasilja. Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, čak u nebeskom svetu. Tu je on ostala božanstva nadmašivao na deset načina: božanska dužina života, božanska lepota, božanska sreća, božanska slava, božansko gospodstvo, božanski oblik, božanski glas, božanski miris, božanski ukus i božanski dodir. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ova dva obeležja velikog čoveka:  ravni i beli zubi.

Opskrbljen takvim obeležjem, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine, pravedni vladar koji vlada u skladu sa Dhammom, gospodar četiri strane sveta, pobednik koji je učvrstio svoje kraljevstvo i poseduje sedam blaga. On ima ovih sedam blaga: točak kao blago, slon kao blago, konj kao blago, dragulj kao blago, žena kao blago, nadzornik kao blago i savetnik kao sedmo blago. Njegovi sinovi, kojih je više od hiljadu, jesu hrabri i odvažni, slamaju tuđe vojske; osvojivši ovu zemlju omeđenu okeanima, vlada on bez batine, bez mača, uz pomoć Dhamme. Kao kralj, šta on dobija? Njegova pratnja je čista, a čine je brahmani-kućedomaćini, ljudi iz gradova i sela, beležnici i glavni savetnici, telesna straža, čuvari, savetnici, dvorjani, vazali i kraljevski sinovi. To kao kralj on dobija.

Ako ipak napusti domaćinski život i ode u beskućnike, postaje plemeniti i potpuno probuđeni, što skida velove sa ovoga sveta. Kao asketa Buda, šta on dobija? Njegova pratnja je čista, a čine je monasi, monahinje, nezaređeni sledbenici i sledbenice, božanstva, ljudi, titani, zmajevi i nebesnici. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi.

A o tome je ovako rečeno:

„Napustivši pogrešno zarađivanje za život, sloge radi, 
živeo je u čistoti i pravednosti. 
To što je beskorisno on je odbacio, 
živeo samo radi onoga što dobro je i sreća za mnoge.

Živeo je uživajući u plodovima na nebu, 
učinivši to što hvale upućeni, čestiti i mudri. 
Jednak najboljima iz plemenitog grada trideset trojice, 
zabavljao je sebe užicima i igrom.

Odatle vratio se opet među ljude, 
vođen prestalim plodom svojih dobrih dela, 
zadobio je zube koji su ravni 
blistavi, sjajni i beli.

Mnogi proricatelji sudbine koje drže za mudre 
okupiše se i prorekoše za njega: 
’Sa tako ravnim i bleštavim zubima, čistim i sjajnim, 
pratnja dva puta rođenoga biće zaista čista.

Postavši kralj, njegovi podanici biće takođe čisti, 
dok bude vladao prostranstvima koja je osvojio. 
Takvi neće nauditi svojoj zemlji, 
već će živeti radi dobrobiti i sreće mnogih.

ali ako u beskućnike ode, daleko od zla, 
asketa je, stišan, bez velova što ometaju vid. 
Oslobođen strepnje i zamora, 
on vidi ovaj svet, a i sledeći.

Po savetu njegovom mnogi domaćini i beskućnici, 
odbacuju ono što je nečisto, prekora vredno, loše. 
Čistim ljudima okružen on živi, 
jer iz srca njihovih izgoni sve što prlja i truje.”

Tako reče Blaženi. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga.

Commentaries [2]