Nadahnuća 7.5

Još jedan govor o Patuljku Bhadiyi

Ovako sam čuo.

Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.

Onda poštovani Patuljak Bhaddiya, prateći u stopu grupu monaha, dođe do Blaženog.

I vide Blaženi još izdaleka poštovanog Patuljka Bhaddiyu, kako prateći u stopu jednu grupu monaha dolazi, ružan, neugledan, pogrbljen, prezren od većine monaha.

Videvši sve to, ovako reče monasima:

„Monasi, vidite li onoga monaha još izdaleka, kako prateći u stopu tu grupu dolazi, ružan, neugledan, pogrbljen, prezren od većine monaha?”

„Vidimo, poštovani gospodine.”

„Monasi, taj monah je moćan, dostojanstven. Nema postignuća koje taj monah još nije ostvario,

Nema postignuća koje taj monah još nije ostvario, uključujući i krajnji cilj svetačkog života, zbog kojeg sinovi dobrih porodica napuštaju dom i odlaze u beskućnike, onaj nenadmašni vrhunac svetačkog života. On sada živi tako, pošto ga je razumeo, neposredno iskusio i dostigao već u ovom životu.”

Onda Blaženi, razumevši značenje svega toga, izgovori ove nadahnute stihove:

„Savršenih točkova, s pokrovom od belog platna,

kočija s jednim paokom se kotrlja;

vidite ga bez nevolja kako dolazi,

onoga ko preseče tok, nesputanoga.”